LJETO GOSPODNJE DEVEDESETO
Najobicnija zena je tu
Njeno ime je vjera
Rece da se povlaci
jer sve su duse hendikepirane
Donesose nam vino i fekalije,
Zlatne kasike i papirnate ubruse
Odsetao sam u predvorje
Gnusno kovitlao ocima
Moguce je, moguce
* * *
Ekplodirale su cizme
Posljednje koje mi blagostanje donese
Tesko je po zemlji hodati
Treba odskociti visoko
I odatle jos vise
Preko drustva ostrih zvijezda
Daleko od hendikepiranih
Bolesnih, velicanstveno bijednih
Smrad haosa osjetih
Probudise me pogrdni nazivi
Isprepletani krici metala
Kao kad starci placu
A plakali su
I oni i mi iz susjedstva
Niko ne cuje
HEJ, HEJ
Niko
Iza svakog coska incest
Iza svakog krvava bajka
Vjerujem predobroj starici
Sada je nema i dobro joj je
A mi, mi hodamo po rubu,
Okupani nasiljem
Prekriveni crnim odorama
Izigravamo demone
Bez ikakve pouke
Rascvjetase se duga polja
Krvavi ljiljani smrde
Preko njih cetri slova
jednaka, priglupa
Sve lici na dlake u medjunozju
Poslje snosaja
Nemarnog i nasilnog
Polako nadolaze glasovi
Bogovi urlicu
Boginje vriste
Zajedno sa djavolima
Svi u coporu
Pokazuju zube
Krevelje se
Kazna je uzasna
Gromovi, vatre, led
Ljudi ce bezglavi hodati
Prisao sam manastiru
Nema novaca, zakona
Automobila
Samo tisina
Neumorno jaka
A onda dodjose zivotinje
Nosec oruzje
Cudnovato veselje
Jadan je bog
Kojem su to podanici
Pobjegao sam
Odjednom sam drogiran
Crna magija kose
I oci, oci
Bol ociju njenih
Kao kad' se krv pod kuzu podlije
Bolno plavo
Misici se stezu
Grc srca
Kao da je kraj
Melanholija majke
Amputirala je nepotrebno
Plac neba, neprestano
Tu je i moje ime pocelo
Bezvrijedno
Gnjide koriste velike vrijednosti
Sitnice su nebitne
One se gnjece kao mravi
Raspad moze poceti
Danas, sutra
Crvi ljigavi poznaju teren
A to su vasi crvi
To je vase tjelo
Mozda se cudite
Pravite grimase
Truljenje ipak nadire
Spusten na purpurno dno mora
Smjesten u okove plime ne disem
I vidim kako djecu hrane nasiljem
I vidim kako psi razdiru miseve
I vidim mirise, zvukove veselja
Nekog plasticnog veselja
Hm,hm
Mozda je to ipak bila oseka
Smrt prirode
To je smijeh poderanog neba
Lazovi pale vatre
I mi ce mo se ogrijati
Ili mislimo da hocemo
Bilo je to
Ljeto gospodnje devedeseto
Kao ono predhodno
Kao ovo sledece
Kao i svako buduce
KRALJEVSTVO BIJELOG
Budjenje sunca
Bjelina je odvec tu
Krisalno slamanje svjetlosti
I drvece
Kao izoblicene konture statua
Razumjes li uspavanku pod nebom
Koju zovem zima
Nestali su propalice i lopovi
Plasticni ratnici
Ovo je cistiliste
Bez crnila
Bezazleno
Ali ipak pozovi prastare admirale
Neka jedrima zarobe vjetar sa planina
Neka ga oslobode ovdje
Zelim jasno vidjeti odumiranje sivila
Tako opijen, hipnotisan, drogiran
Objavih osmijeh i zadovoljstvo
Jer danas se prepustam
Vladarima zime
KRAH
Stvaraoc sam piramida
Zaborav mi tragove unisti
Izlaskom is snova
Zgazi me pogrda
Prokleti mi sinove
I sjeme sagorjeti
Da nema ni glasa
Po meni rodjenog
Struni mrznjo pregolema
OURS IS A STRANGE CADENCE
She arrives
as a gentle mime
the demure entrance
colors the scene
The blue water depth
of her wise eye
strobes around
and the hearts appease
Don't fail now
when her seldom gifts
of a soft attend
come about
Those are to transcend
the mirth
for the apparition
of an endangered kind
DE FACTO
Think it up you mindless fools
What sentence of doctrine you serve
As prearanged events fill your lives
Feast on the hour of ignorant gain
Entertain on other's failure or loss
With none else but self to deceit
But now you must contend with all
Acquire as much as depts will allow
And neglect self till your defects occur
So think it up you dumbfound sheep
What's left of life on such a scale
How close the birth to death appears
ROMANCE
Romance hides in the swolen pores of this city
She moves through the flatened streets
And visits cold calculated office buildings
Romance is known to kindle behind
the glowworm windows of our suburbs
By the rule, she corrects the poor
and saves the rich
At lenght, romance swiftly severs
loneliness in two
URBAN NIGHT
Suble motion of the crowd
Street like a river
Streeming
Smooth lights mimicing
the slow spectacle
Dark alleys
And drowsy corners
Their stale comforts
Court the night
Into the thin shrine
Of serenity
LUCKY
As we crawled through time
our souls were moulded
It is recalled
by the awkward fragments
the stills of memorable past
Later on the blankets were raised
How to incline
and amputate
the uncalled growth
But the recognition
takes casualties
and we rest vacant
and hope that this
is a moment
at which the control
is regained
scars erased
fears abandoned
and we wonder
are we that lucky
XXX
Like an awakening
True intensity of peace
or a heart swolen with desire
this age holds time
hence an appearing resolution
It is formdable
what strenght I hold
while lanes of gain
deceptivly veer away